Jozo i Tomo sjede u središnjem uredu HZZ-a. Pregledavaju molbe za poticaje. Ljudi bi pokrenuli obrt, ali nemaju para, pa traže. A više nitko nema para. Nema. Svejedno, Jozo i Tomo svaki dan pregledaju po neku molbu i uljudno je odbiju.
- Koliko smo danas napravili? - pita Jozo Tomu.
- Dvije - odgovara Tomo.
- Hm, pa to je već dosta.
- A mogli bi još jednu, tek je podne.
- Jesi lud, kao da nas plaćaju da radimo?
- Ma, još jednu, pa onda idemo kući. Da skinemo nekog s vrata.
- Dobro, daj. Šta ima, tko je sljedeći?
- Evo, ovaj.... Željko Porobija.
- Kad je taj poslao molbu?
- 15. veljače, piše.
- I, šta? Već bi odgovor, a tek je 15. svibnja? Što je taj svijet neki. Svi bi ono: "Vita jela, zelen bor, tražim brzi odgovor!"
- Pa, nama i nije teško smisliti odgovor, ako ćemo iskreno.
- Naravno. Otpiši - nema... tom, kako si rekao.... Željko....?
- Porobija. Iz Maruševca. Doktor filozofije.
- Čekaj, čekaj... pa taj se nedavno zaposlio!
- Kako to znaš, Jozo?
- Kako ne bih znao? Toliko njih se zaposlilo u zadnje vrijeme da sam im svima popamtio imena. Ništa lakše u ovoj državi, nego znati imena onih koji su dobili posao. Prošli mjesec su se zaposlili on, zatim Luka Pisac...
- I moj nećak.
- Da, i tvoj nećak. Kod nas. Živ mi bio.
- Onda ga možemo odbiti još lakše.
- Koga?
- Pa tog Porobiju. Em je tek nedavno poslao molbu, em je našao posao. Odbijenica?
- Naravno.... ustvari - čekaj! Imam sjajnu zamisao! Koliko smo njih odbili u zadnje vrijeme?
- Štajaznam. Sve smo odbili. Nema novaca. Nisam brojao, previše ih je.
- Jest. Sve odbijemo, kad i ovako nema novaca. Ali sam smislio da i vuk bude sit i ovce na broju.
- Joj, nemoj opet neko brojanje. Bio sam bolestan kad se to u školi učilo.
- Ma, hoću reći, da mi nekom odgovorimo pozitivno na molbu, a da ne potrošimo pare kojih ionako nemamo.
- Kog vraga, Jozo?
- Jednostavno. Tom Porobiji otpiši da mu se molba prihvaća. Dat ćemo mu poticaj za samozapošljavanje.
- A šta će mu samozapošljavanje kad se već zaposlio?
- Pa to ti i velim. Mi njemu pošaljemo pozitivan odgovor i na kraju mjeseca upišemo tog Porobiju u statistiku dodijeljenih poticaja. A on po novce ne dođe, jer se već zaposlio. Tako da je i Porobija sit, a i novci nam na broju. Razumiješ ti mene?
- Joj, pa to je ... genijalno! Nitko nam neće moći reći da smo sve odbili. Eto, čovjeku smo obećali poticaje, a on nije uzeo!
- E, to, to! Piši: "Vita jela, zelen bor, šaljemo pozitivan odgovor. Gospodine Porobija, ushićeni smo što možemo pozitivno odgovoriti na Vašu zamolbu za poticaje. Javite se u naš ured s potvrdom o nezaposlenosti..."
- Da, da, s potvrdom! I gotov je, nema mu potvrde!
- ... u ponedjeljak, u 14 sati." Taman dok je još na poslu. Heh. Točka.
- Točka. Super. Ej, dosta je bilo za danas.
- Dosta. Dva smo odbili, jednog prihvatili. Pa gdje ćeš bolje? Ni Michael Jordan nije imao bolji postotak...
- E, pa, moj Porobija, sad se ti samozaposli kad si već zaposlen, sunce li ti filozofsko!
- Koliko smo danas napravili? - pita Jozo Tomu.
- Dvije - odgovara Tomo.
- Hm, pa to je već dosta.
- A mogli bi još jednu, tek je podne.
- Jesi lud, kao da nas plaćaju da radimo?
- Ma, još jednu, pa onda idemo kući. Da skinemo nekog s vrata.
- Dobro, daj. Šta ima, tko je sljedeći?
- Evo, ovaj.... Željko Porobija.
- Kad je taj poslao molbu?
- 15. veljače, piše.
- I, šta? Već bi odgovor, a tek je 15. svibnja? Što je taj svijet neki. Svi bi ono: "Vita jela, zelen bor, tražim brzi odgovor!"
- Pa, nama i nije teško smisliti odgovor, ako ćemo iskreno.
- Naravno. Otpiši - nema... tom, kako si rekao.... Željko....?
- Porobija. Iz Maruševca. Doktor filozofije.
- Čekaj, čekaj... pa taj se nedavno zaposlio!
- Kako to znaš, Jozo?
- Kako ne bih znao? Toliko njih se zaposlilo u zadnje vrijeme da sam im svima popamtio imena. Ništa lakše u ovoj državi, nego znati imena onih koji su dobili posao. Prošli mjesec su se zaposlili on, zatim Luka Pisac...
- I moj nećak.
- Da, i tvoj nećak. Kod nas. Živ mi bio.
- Onda ga možemo odbiti još lakše.
- Koga?
- Pa tog Porobiju. Em je tek nedavno poslao molbu, em je našao posao. Odbijenica?
- Naravno.... ustvari - čekaj! Imam sjajnu zamisao! Koliko smo njih odbili u zadnje vrijeme?
- Štajaznam. Sve smo odbili. Nema novaca. Nisam brojao, previše ih je.
- Jest. Sve odbijemo, kad i ovako nema novaca. Ali sam smislio da i vuk bude sit i ovce na broju.
- Joj, nemoj opet neko brojanje. Bio sam bolestan kad se to u školi učilo.
- Ma, hoću reći, da mi nekom odgovorimo pozitivno na molbu, a da ne potrošimo pare kojih ionako nemamo.
- Kog vraga, Jozo?
- Jednostavno. Tom Porobiji otpiši da mu se molba prihvaća. Dat ćemo mu poticaj za samozapošljavanje.
- A šta će mu samozapošljavanje kad se već zaposlio?
- Pa to ti i velim. Mi njemu pošaljemo pozitivan odgovor i na kraju mjeseca upišemo tog Porobiju u statistiku dodijeljenih poticaja. A on po novce ne dođe, jer se već zaposlio. Tako da je i Porobija sit, a i novci nam na broju. Razumiješ ti mene?
- Joj, pa to je ... genijalno! Nitko nam neće moći reći da smo sve odbili. Eto, čovjeku smo obećali poticaje, a on nije uzeo!
- E, to, to! Piši: "Vita jela, zelen bor, šaljemo pozitivan odgovor. Gospodine Porobija, ushićeni smo što možemo pozitivno odgovoriti na Vašu zamolbu za poticaje. Javite se u naš ured s potvrdom o nezaposlenosti..."
- Da, da, s potvrdom! I gotov je, nema mu potvrde!
- ... u ponedjeljak, u 14 sati." Taman dok je još na poslu. Heh. Točka.
- Točka. Super. Ej, dosta je bilo za danas.
- Dosta. Dva smo odbili, jednog prihvatili. Pa gdje ćeš bolje? Ni Michael Jordan nije imao bolji postotak...
- E, pa, moj Porobija, sad se ti samozaposli kad si već zaposlen, sunce li ti filozofsko!
:)
OdgovoriIzbriši