Mirek i ja sjedimo u nekom kafiću. Sučelice nama su vrata na kojima piše: Nezaposlenima ulaz zabranjen!
"Eh", komentiram, pomalo ogorčeno, "ovo ti je aparthejd, još i gore."
Mi smo sretna zemlja u kojoj nema natpisa "Samo za bijelce". Ili, "Zabranjeno za Židove". Jest, znam, ima onih koji bi htjeli takve natpise, no i njih to prođe. Kad im liječnici daju duplu dozu antidepresiva.
Svejedno, nakon stoljeća borbe za prava žena, crnaca i svih ostalih, ipak ima jedna skupina ljudi koje javne zabrane izričito spominju. Nezaposleni tu imaju otprilike status pasa.
Mirek ustade od stola i prođe kroz ta vrata. Nakon par sekundi, čuje se galama. Otvaraju se vrata, neki masni kuhar drži Mireka pod mišku:
"Zar ne čitate što ovdje piše?"
"Čitam, naravno da čitam", otpovrgava Mirek, "ja sam profesor književnosti i umijem čitati. N E Z A P O S L E N I M A U L A Z Z A B R A NJ E N !"
"Je, zabranjen", potvrđuje kuhar.
"A ja sam zaposlen!", likuje Mirek
"Ma, dajte, ne pravite se blesavi", kipti kuhar. "Vidite kako ovaj gospon mirno sjedi", pokazuje na mene.
"E, pa on je nezaposlen! Ta je zabrana za njega!", poentira Mirek.
Mene žacnu to nezaposlen. Nas baš nitko neće nigdje. Smetamo, previše nas je.
Onda krenem prema Zavodu za zapošljavanje. Tamo se mogu pojaviti, tu sam među svojima.
Ali, nećeš ti vraga. Dođem pred ulaz, a dočeka me ovo:
Isprva ne vjerujem, ali onda shvaćam turobnu realnost. Više ni tu nismo dobrodošli. Zadajemo im previše problema. Oni nas pokušavaju tamaniti, a mi se množimo, ko žohari. Usput, ne piše da je zabranjen ulaz psima. Njih se još i primi.
Prolazim pored benzinske crpke, tražim toalet.
"Ispričavam se, je li uporaba toaleta dopuštena nezaposlenima?", pitam sa strahom.
"Naravno, gospodine, samo naprijed", ljubazno odgovara djelatnik.
Krenem, radostan što ima jedno mjesto gdje nas puštaju. Onda zastanem i pitam:
"Oprostite, imate li možda komad vladine politike zapošljavanja?"
"Komad čega?"
"Vladine politike zapošljavanja. Nešto, onako, na papiru."
"Ne, nemam, što će vam to?"
"Pa, upravo sam se sjetio kako bi se ona mogla i korisno upotrijebiti."
"Eh", komentiram, pomalo ogorčeno, "ovo ti je aparthejd, još i gore."
Mi smo sretna zemlja u kojoj nema natpisa "Samo za bijelce". Ili, "Zabranjeno za Židove". Jest, znam, ima onih koji bi htjeli takve natpise, no i njih to prođe. Kad im liječnici daju duplu dozu antidepresiva.
Svejedno, nakon stoljeća borbe za prava žena, crnaca i svih ostalih, ipak ima jedna skupina ljudi koje javne zabrane izričito spominju. Nezaposleni tu imaju otprilike status pasa.
Mirek ustade od stola i prođe kroz ta vrata. Nakon par sekundi, čuje se galama. Otvaraju se vrata, neki masni kuhar drži Mireka pod mišku:
"Zar ne čitate što ovdje piše?"
"Čitam, naravno da čitam", otpovrgava Mirek, "ja sam profesor književnosti i umijem čitati. N E Z A P O S L E N I M A U L A Z Z A B R A NJ E N !"
"Je, zabranjen", potvrđuje kuhar.
"A ja sam zaposlen!", likuje Mirek
"Ma, dajte, ne pravite se blesavi", kipti kuhar. "Vidite kako ovaj gospon mirno sjedi", pokazuje na mene.
"E, pa on je nezaposlen! Ta je zabrana za njega!", poentira Mirek.
Mene žacnu to nezaposlen. Nas baš nitko neće nigdje. Smetamo, previše nas je.
Onda krenem prema Zavodu za zapošljavanje. Tamo se mogu pojaviti, tu sam među svojima.
Ali, nećeš ti vraga. Dođem pred ulaz, a dočeka me ovo:
Isprva ne vjerujem, ali onda shvaćam turobnu realnost. Više ni tu nismo dobrodošli. Zadajemo im previše problema. Oni nas pokušavaju tamaniti, a mi se množimo, ko žohari. Usput, ne piše da je zabranjen ulaz psima. Njih se još i primi.
Prolazim pored benzinske crpke, tražim toalet.
"Ispričavam se, je li uporaba toaleta dopuštena nezaposlenima?", pitam sa strahom.
"Naravno, gospodine, samo naprijed", ljubazno odgovara djelatnik.
Krenem, radostan što ima jedno mjesto gdje nas puštaju. Onda zastanem i pitam:
"Oprostite, imate li možda komad vladine politike zapošljavanja?"
"Komad čega?"
"Vladine politike zapošljavanja. Nešto, onako, na papiru."
"Ne, nemam, što će vam to?"
"Pa, upravo sam se sjetio kako bi se ona mogla i korisno upotrijebiti."
Nema komentara:
Objavi komentar