nedjelja, 8. prosinca 2013.

Sam svoj gazda

Na sajmu poslova u Varaždinu organizira se i radionica o samozapošljavanju. Dvije gospođe objašnjavaju nam kako pokrenuti vlastiti biznis. Jedna ima isti glas kao moja bivša učenica. Ona kojoj sam stoput morao objašnjavati istu stvar iz logike. Sad mi sve to zvuči kao da sada ona meni drži lekciju. I ja se pomalo gorko smijuljim u sebi.
Natiskalo se nas tridesetak, čak se vodi evidencija tko je tu. Nećeš dobiti nikakve poticaje od Zavoda ako te nema na ovakvim predavanjima. Gospođe nam s prezentacije čitaju razlike između obrta i trgovačkog društva, te između d.o.o. i j.d.o.o. Ima to isto i na Internetu, ali, hajde, da to čujemo uživo. Gomila tehničkih detalja, no ja brzo počinjem hvatati poantu.
Dakle, ovako – primjerice, otvoriš obrt. Prvo što radiš jest da platiš za mirovinsko i zdravstveno, oko tisuću kuna. Čak i ako nisi ništa zaradio. Plaćaš i sve račune za struju, vodu i materijale. Ukoliko si uzeo kredit od banke, platiš i to. Onda, ako imaš radnika, daš i njemu plaću i sve doprinose. Ako si imao sreće prodati neki proizvod ili uslugu, plaćaš PDV. I poreze na svoj dohodak. Toliki su da ne znaš isplati li se zaraditi malo ili puno. Ako zaradiš malo, mali je porez, ali mali ti je i dohodak. Ako zaradiš puno, veliki ti je porez, pa ti onda opet bude mali dohodak. I kada sve to platiš – daš sebi koliko ti ostane. Ah, da, ako imaš strojeve, ostaviš nešto za amortizaciju. Uglavnom, otvoriti obrt znači prije svega plaćati. Prije no što išta naučite, ovladajte umijećem ispunjavanja uplatnica. A ako nešto ne platiš – jamčiš, kaže Zakon, svojom imovinom. Odnosno, ostaneš bez nje. Ne mogu ti uzeti kuću ili radionicu, ali te mogu ostaviti bez gaća. Pa ti nastavi obrt bez gaća.
Još je zabavnije ako otvoriš trgovačko društvo. Tu ćeš platiti PDV i prije no što naplatiš uslugu. Recimo, prodaš nekom trgovačkom lancu tonu soka. Odmah dvjesto pedeset litara šalješ kao PDV. Tvoj mali dar državi, da jadna ne ožedni. A za sok kad plate, plate. Ako je tvoje trgovačko društvo jednostavno, onda moraš izdvajati lavovski dio dohotka kao neku pričuvu. Ako ti društvo nije jednostavno, onda prvo platiš 20 tisuća kuna, pa osnivaš društvo.
Ukratko, želite li biti samostalni biznis, trebate imati sklonost davanju poput svetog Franje i sklonost trpljenju poput svetog Lovre. Onog što su ispekli na ražnju.
Shvaćaju sve to i ostali slušatelji. Pognute glave, zamišljeni isplati im se uopće ulaziti u bilo kakav biznis.
A gospođe objašnjavaju: "Trgovačko društvo može osnovati nekoliko osoba, no samo jedna od njih može biti direktor. On je taj koji nosi glavne ovlasti."
I onda ide trenutak prosvjetljenja. Kažu: "Pazite koga ćete uzeti za direktora, jer mogu kasnije nastati komplikacije. Imali smo slučaj da su trgovačko društvo osnovale mama, njezina kćer i zet. I zeta su postavili za direktora. U međuvremenu se mama i zet posvadili i sad on ne daje plaću svojoj punici. I ona mu ništa ne može, jer on je direktor."
U tom trenutku, dižu se glave nekolicine muškaraca. Oči im naglo zasjaje, osmjesi se razvlače preko lica.
Tko kaže da se u Hrvatskoj ne isplati započeti biznis? Za sve vas koji imate problema s punicama, ovo je idealno poslovno okruženje za vas. Jest, odrapit će vas oni iz porezne, otići će vam novac, a da ga niste ni vidjeli, ali trenutak kada svojoj punici kažete da joj nećete dati plaću je neprocjenjiv.
Sav vaš trud i muka konačno bivaju naplaćeni.

A tko je meni, uostalom, kriv što imam dobru punicu?

Nema komentara:

Objavi komentar