Na sajmu poslova u
Varaždinu organizira se i radionica o samozapošljavanju. Dvije
gospođe objašnjavaju nam kako pokrenuti vlastiti biznis. Jedna ima isti glas
kao moja bivša učenica. Ona kojoj sam stoput morao objašnjavati
istu stvar iz logike. Sad mi sve to zvuči kao da sada ona meni drži
lekciju. I ja se pomalo gorko smijuljim u sebi.
Natiskalo se nas
tridesetak, čak se vodi evidencija tko je tu. Nećeš dobiti nikakve
poticaje od Zavoda ako te nema na ovakvim predavanjima. Gospođe
nam s prezentacije čitaju razlike između obrta i trgovačkog
društva, te između d.o.o. i j.d.o.o. Ima to isto i na Internetu,
ali, hajde, da to čujemo uživo. Gomila tehničkih detalja, no ja
brzo počinjem hvatati poantu.
Dakle, ovako –
primjerice, otvoriš obrt. Prvo što radiš jest da platiš za
mirovinsko i zdravstveno, oko tisuću kuna. Čak i ako nisi ništa
zaradio. Plaćaš i sve račune za struju, vodu i materijale. Ukoliko
si uzeo kredit od banke, platiš i to. Onda, ako imaš radnika, daš
i njemu plaću i sve doprinose. Ako si imao sreće prodati neki
proizvod ili uslugu, plaćaš PDV. I poreze na svoj dohodak. Toliki
su da ne znaš isplati li se zaraditi malo ili puno. Ako zaradiš
malo, mali je porez, ali mali ti je i dohodak. Ako zaradiš puno,
veliki ti je porez, pa ti onda opet bude mali dohodak. I kada sve to
platiš – daš sebi koliko ti ostane. Ah, da, ako imaš strojeve,
ostaviš nešto za amortizaciju. Uglavnom, otvoriti obrt znači prije
svega plaćati. Prije no što išta naučite, ovladajte umijećem
ispunjavanja uplatnica. A ako nešto ne platiš – jamčiš, kaže
Zakon, svojom imovinom. Odnosno, ostaneš bez nje. Ne mogu ti uzeti
kuću ili radionicu, ali te mogu ostaviti bez gaća. Pa ti nastavi
obrt bez gaća.
Još je zabavnije ako
otvoriš trgovačko društvo. Tu ćeš platiti PDV i prije no što
naplatiš uslugu. Recimo, prodaš nekom trgovačkom lancu tonu soka.
Odmah dvjesto pedeset litara šalješ kao PDV. Tvoj mali dar državi,
da jadna ne ožedni. A za sok kad plate, plate. Ako je tvoje
trgovačko društvo jednostavno, onda moraš izdvajati lavovski dio
dohotka kao neku pričuvu. Ako ti društvo nije jednostavno, onda
prvo platiš 20 tisuća kuna, pa osnivaš društvo.
Ukratko, želite li
biti samostalni biznis, trebate imati sklonost davanju poput svetog
Franje i sklonost trpljenju poput svetog Lovre. Onog što su ispekli
na ražnju.
Shvaćaju sve to i
ostali slušatelji. Pognute glave, zamišljeni isplati im se uopće
ulaziti u bilo kakav biznis.
A gospođe
objašnjavaju: "Trgovačko društvo može osnovati nekoliko
osoba, no samo jedna od njih može biti direktor. On je taj koji nosi
glavne ovlasti."
I onda ide trenutak
prosvjetljenja. Kažu: "Pazite koga ćete uzeti za direktora,
jer mogu kasnije nastati komplikacije. Imali smo slučaj da su
trgovačko društvo osnovale mama, njezina kćer i zet. I zeta su
postavili za direktora. U međuvremenu se mama i zet posvadili i sad
on ne daje plaću svojoj punici. I ona mu ništa ne može, jer on je
direktor."
U tom trenutku, dižu
se glave nekolicine muškaraca. Oči im naglo zasjaje, osmjesi se
razvlače preko lica.
Tko kaže da se u
Hrvatskoj ne isplati započeti biznis? Za sve vas koji imate problema
s punicama, ovo je idealno poslovno okruženje za vas. Jest, odrapit
će vas oni iz porezne, otići će vam novac, a da ga niste ni
vidjeli, ali trenutak kada svojoj punici kažete da joj nećete dati
plaću je neprocjenjiv.
Sav vaš trud i muka
konačno bivaju naplaćeni.
A tko je meni,
uostalom, kriv što imam dobru punicu?
Nema komentara:
Objavi komentar