Ja uvijek zračim optimizmom, pa da malo i vas zarazim njime.
Evo, npr. matematika je na vašoj strani. Imate cirka 350 tisuća nezaposlenih, a otvoreno je nekih 4500 radnih mjesta. Što to znači? Pa, da trebate poslati otprilike 78 molbi (350000:4500 = 77.77777) i - posao je vaš! Ja sam već poslao 72 molbe i nestrpljiv sam zbog velikih izgleda da ću se uskoro zaposliti. To vam je kao i igranje lutrije - jednom vam mora upaliti, samo nemojte odustati od vaše omiljene kombinacije.
No, stvari postaju još izglednije kad shvatite koliko su zapravo mnogi naizgled komplicirani poslovi prilično jednostavni. I vi ih možete obavljati. Ne mislim sad samo na one standardne primjere - recimo, da biste radili kao saborski zastupnik, trebate samo znati podizati ruku; ili, da biste bili tajnik stranke dovoljno vam je sama činjenica da ste živi. Mislim i na poslove za koje se traži i formalno obrazovanje.
Recimo, što bi vam bilo teško da radite kao sudac? U suštini se radi o jednostavnom poslu. Ako, primjerice, neki ugledni građanin pregazi nekog neuglednog građanina, vi onda uglednom građaninu date uvjetnu kaznu. Time mu šaljete jasnu poruku da se mora popraviti. Ako nekog uglednog političara uhvatite s prstima u pekmezu, vi mu date društveno-koristan rad. Čime ujedno činite čudo dostojno onog Isusovog pretvaranja vode u vino. Jer ste od jedne inače beskorisne osobe načinili nekog društveno korisnog. Ako ugledni građanin napravi neki ispad - date mu opomenu razrednika. Svakome je potreban odgoj, a vaša je funkcija i ta da odgajate ugledne građane. Što s neuglednim građanima, pitate se? Jednostavno bacanje kuglice na ruletu dat će vam prilično precizan odgovor na pitanje koliko trebate odrezati. Vidite da nije teško, uvrstite i ovo u onu magičnu brojku od 78.
Ili, primjerice, sveučilišni profesor. Treba vam prvo poznavanje pisanja na kompjutoru. Zapravo, najviše trebate ovladati jednom komandom - cut and paste. Uzmete neki zgodan tekst iz nekog priznatog znanstvenog rada (upitajte svoje studente koji su to radovi), označite ga, pritisnete u gornjem lijevom kutu komandu "cut" i onda u svoj prazan dokument premjestite taj tekst u svoj rad komandom "paste". I treba vam još umijeće čitanja naglas, kako biste mogli držati predavanja. U davanju ocjena vam također može pomoći onaj maloprije spomenuti rulet, samo uzmite neki s pet polja. I to je sve što vam treba. Za naprednije, na Internetu možete naći program "nonsense generator", koji vam u tri minute sastavi rad od 50 stranica s grafikonima i tablicama. Nemojte se libiti to čitati pred studentima i kolegama, oni vas ionako ne slušaju.
Na koncu, ja poznajem i liječnike kojima jednostavno dođete, kažete što vam fali i koji vam lijek najviše odgovara, pa vam on to lijepo napiše (točnije, nažvrlja). I čega tu ima što i vi sami ne biste mogli raditi? Nije teško biti ni zubar - prosječan Hrvat ima 14 zubiju i ne ide nikada kod zubara. Jer se boji da će mu izvaditi i to malo zubi što još ima. Vaše je samo da čekate pacijente koji se ionako neće nikada pojaviti.
Uglavnom, ne odustajte. Nemojte slušati one koji vam kažu da je većina ponuđenih poslova jedva malo bolja od onih koje su nudili Nijemci u prošlom svjetskom ratu. Niti one koji vas obeshrabruju s "provjerenim" informacijama kako je većina dobrih poslova već unaprijed rezervirana (ali moraju izaći na natječaj zbog zakona). Imate svoju brojku - 78. Ispunite je i posao je vaš!
I meni sada pada na pamet da osnujem agenciju za savjetovanje nezaposlenih. Vidite i sami da se radi o prilično jednostavnom poslu - malo matematike, malo primjera iz života i to je to!
Evo, npr. matematika je na vašoj strani. Imate cirka 350 tisuća nezaposlenih, a otvoreno je nekih 4500 radnih mjesta. Što to znači? Pa, da trebate poslati otprilike 78 molbi (350000:4500 = 77.77777) i - posao je vaš! Ja sam već poslao 72 molbe i nestrpljiv sam zbog velikih izgleda da ću se uskoro zaposliti. To vam je kao i igranje lutrije - jednom vam mora upaliti, samo nemojte odustati od vaše omiljene kombinacije.
No, stvari postaju još izglednije kad shvatite koliko su zapravo mnogi naizgled komplicirani poslovi prilično jednostavni. I vi ih možete obavljati. Ne mislim sad samo na one standardne primjere - recimo, da biste radili kao saborski zastupnik, trebate samo znati podizati ruku; ili, da biste bili tajnik stranke dovoljno vam je sama činjenica da ste živi. Mislim i na poslove za koje se traži i formalno obrazovanje.
Recimo, što bi vam bilo teško da radite kao sudac? U suštini se radi o jednostavnom poslu. Ako, primjerice, neki ugledni građanin pregazi nekog neuglednog građanina, vi onda uglednom građaninu date uvjetnu kaznu. Time mu šaljete jasnu poruku da se mora popraviti. Ako nekog uglednog političara uhvatite s prstima u pekmezu, vi mu date društveno-koristan rad. Čime ujedno činite čudo dostojno onog Isusovog pretvaranja vode u vino. Jer ste od jedne inače beskorisne osobe načinili nekog društveno korisnog. Ako ugledni građanin napravi neki ispad - date mu opomenu razrednika. Svakome je potreban odgoj, a vaša je funkcija i ta da odgajate ugledne građane. Što s neuglednim građanima, pitate se? Jednostavno bacanje kuglice na ruletu dat će vam prilično precizan odgovor na pitanje koliko trebate odrezati. Vidite da nije teško, uvrstite i ovo u onu magičnu brojku od 78.
Ili, primjerice, sveučilišni profesor. Treba vam prvo poznavanje pisanja na kompjutoru. Zapravo, najviše trebate ovladati jednom komandom - cut and paste. Uzmete neki zgodan tekst iz nekog priznatog znanstvenog rada (upitajte svoje studente koji su to radovi), označite ga, pritisnete u gornjem lijevom kutu komandu "cut" i onda u svoj prazan dokument premjestite taj tekst u svoj rad komandom "paste". I treba vam još umijeće čitanja naglas, kako biste mogli držati predavanja. U davanju ocjena vam također može pomoći onaj maloprije spomenuti rulet, samo uzmite neki s pet polja. I to je sve što vam treba. Za naprednije, na Internetu možete naći program "nonsense generator", koji vam u tri minute sastavi rad od 50 stranica s grafikonima i tablicama. Nemojte se libiti to čitati pred studentima i kolegama, oni vas ionako ne slušaju.
Na koncu, ja poznajem i liječnike kojima jednostavno dođete, kažete što vam fali i koji vam lijek najviše odgovara, pa vam on to lijepo napiše (točnije, nažvrlja). I čega tu ima što i vi sami ne biste mogli raditi? Nije teško biti ni zubar - prosječan Hrvat ima 14 zubiju i ne ide nikada kod zubara. Jer se boji da će mu izvaditi i to malo zubi što još ima. Vaše je samo da čekate pacijente koji se ionako neće nikada pojaviti.
Uglavnom, ne odustajte. Nemojte slušati one koji vam kažu da je većina ponuđenih poslova jedva malo bolja od onih koje su nudili Nijemci u prošlom svjetskom ratu. Niti one koji vas obeshrabruju s "provjerenim" informacijama kako je većina dobrih poslova već unaprijed rezervirana (ali moraju izaći na natječaj zbog zakona). Imate svoju brojku - 78. Ispunite je i posao je vaš!
I meni sada pada na pamet da osnujem agenciju za savjetovanje nezaposlenih. Vidite i sami da se radi o prilično jednostavnom poslu - malo matematike, malo primjera iz života i to je to!
Nema komentara:
Objavi komentar